Većina članova hrvatskih političkih stranaka doživljava svoju organizaciju kao porodicu jer se često izražavaju u javnosti, misleći da je pozitivna. Ali samo za njih.

Međutim, takva zlokoban pogled na politiku uništavanja Hrvatske, da to nije ništa više od teritorija koji služi samo za generiranje prihoda i koristi takve porodice i njihovih članova.

Zašto bi porodično iskustvo stranke bilo nešto loše?

Ako je trenutna gosopodarska i društvene klime u Hrvatskoj nije odgovor dovoljan sam po sebi, neophodno je da se setim ko još, osim političara, njegova organizacija voli da pozove porodice. Naravno, oni su kriminalci. I oni su najopasniji kada su povezani sa kriminalnom porodicom. Od običnih bande kao što je kriminalna organizacija, mnogo je teže razbiti i uništiti, dok je njihova moć, destruktivni efekat parazitskih potreba neuporedivo veća.

Osnove njihove moći leže u maksimima da je porodica iznad svega i sve. Od ovoga se generišu i glavna pravila ponašanja koja ih štite od spoljašnjih uticaja i neprijatelja.

Prvo i najvažnije pravilo je da međusobni sporovi između članova nikada nisu adresirani ili rešeni izvan kruga porodice. Što se tiče unutrašnjosti, moraju spolja izgledati jedinstveno i raditi u harmoniji. Tajne i prljave rane nikada nisu javni. Zato se zato italijanska mafija naziva naša ili naša.

Ko god prekrši ovo pravilo može očekivati ​​samo jednu sankciju. Smrt. Iako naše političke stranke nisu toliko krvave kao mafija (bar još ne), mogu biti prilično brutalni. To je dobro osećao Aleksander Kolarić koji se usudio da prekrši ovo pravilo. Nije bilo dovoljno da ih SDP izbaci iz stranke zbog javne kritike svoje političke porodice.

Spasite vređanje i strastvenu mržnju prema kojoj je ova žena izložena, a godinama nakon što je to samo kršilo ovo pravilo, jednostavno je zastrašujuće. A njen progon je njen politički sličan um. Ne rivali. Među članovima SDP-a kao da je to otvoreno takmičenje koje bi ga više uvrijedilo, bilo bi teže povrediti ili strepiti. Toliko mnogih, pa čak i autora ovog teksta, njena želja da se vrati u takvu porodicu je jednostavno mazohista. Ali, pored toga što je izuzetno tvrdoglav, Kolarić je očigledan, uprkos svemu i sasvim optimističan. Ona veruje da većina članova SDP-a nije ista.

Samo su glasnije. Što nas vraća na početak problema. Ako čuju, šta rade u političkoj partiji? Ili nemaju šta da kažu ili zadržavaju prva i glavna pravila bilo koje mafijske porodice. Žao nam je, želeli smo da pišemo hrvatske političke partije.

Drugo pravilo koje drži moć svih kriminalnih porodica je da glava mora mora biti u stanju da sjedi samo jednu glavu. Sistem je strogo hijerarhijski sa precizno definisanim ovlašćenjima, pravima i obavezama prema svakom članu. Savet se može dati lideru, ali se odluke ne smeju preispitati. Njegov ili ona je uvek konačna i posljednja. Vojska je preplavljena sistemom kao najefikasnija i najozbiljnija društvena organizacija. Zbog toga se najniže rangirani članovi porodice mafija često nazivaju vojnicima, što je termin koji se koristi svojim članovima bez funkcije u hrvatskim političkim strankama. U porodici niko osim lidera ne može samostalno da odluči. Pa čak i za sebe. Nema ostavke. To može biti samo smena i otpuštanje, što je u većini slučajeva ponovo smrtna kazna.

Uzmi primer Dominike Etlingera. On je odbio da podnese ostavku kao sekretar SDP organizacije u Zagrebu, a da nije zatražio dozvolu predsednika stranke. Dakle, predsednik želi da zabrani da se kandiduje za sve više funkcija u partiji. Zato što lider ne može da ga sluša samo ako je osporen. Bitke za prestol postoje, ali se rukovode osnovnim principom: ubijati ili biti drobljeni. Šta je nebiskrveno pravilo u mafijskim porodicama, Davor Bernardi sada pokušava da formalno zabeleži statut svoje porodice. Izvinjavam se, napišemo vaše političke partije.

Treće pravilo je da je svaki član mafije član porodice koji ne može biti bilo ko. Postoje obredi inicijacije i stroge i temeljne provere za nove članove. U određeno vreme, neophodno je pokazati vezanost za kriminalnu porodicu ne samo da postane punopravni član, već i da napreduje unutar te porodice. Da bi ostvario napredak, taj porodični život je u suštini najvažniji kriterijum talenta ili sposobnosti. Šta je razumljivo. Porodica čini naklonost i zajedničku lojalnost svojih članova kao dokazana i pokazuje samo kroz prolaz vremena. Postoje izuzeci koje pravilo samo potvrdjuje jer se najviše dispariteta, nesporazuma i nezadovoljstva unutar kriminalne porodice javlja kada neko prođe kroz liniju. Zbog toga je svaka osoba koja je prešla stepenice mora biti sposobna i nemilosrdna da se brblje i brblja brzo, a harmonija unutar porodice brzo se vraća. I sa svim sredstvima.

Iako se u principu može postati član hrvatskih političkih stranaka, to u praksi nije slučaj. Ne postaje član automatski kada se registruje za unos, ali samo nakon odobrenja jednog od stranaka. Obično su najniže lokalne lokalne organizacije koje imaju maksimalnu diskreciju da odluče da li će ili ne dobiti članstvo. Baš kao i mafijske organizacije. Žalbe na njihovom odbijanju su dozvoljene, ali se obično odbijaju.

Mafija organizacije primaju pravila i promocija novih članova ipak jasno postavljeni u odnosu na hrvatskih političkih stranaka. A sada bi Davor Bernardi želio da se promeni. Predstavite se i malo više. Kako se ne bi preskočiti one koje su godina marljivo zaglavio stranke postera i strpljivo su zamrzavanje na stranačkim stoji. Pa nisu oni godinama dokazali svoju predanost i lojalnost stranci, tako da, na primjer, ministar finansija i pravde nego oni postaju neko ko je za sada pokazala samo u ekonomiji ili pravu.

Prema novim izmjenama i dopunama Statuta SDP-a predložio je Davor Bernardić Bez pobjednika više Nobelove nagrade neće biti u mogućnosti da postane predsjednik mjesne organizacije SDP Špičkovina Donja ako prije toga nakon njegovo selo najmanje dvije godine ne koristiti na bandere slike stranke šefove.

U ovom tekstu pominjamo samo SDP i SDP, mada su pravila rada i ponašanja mafije na snazi ​​u svim političkim partijama. Možda više prisutan i više istaknut u HDZ-u, a posebno u HNS-u.

Ali, pominjamo SDP jer postoji debata u stranci koja će postati još sličnijima nego što su do sada bili.

Pokušali smo da otvori um da razgovara sa zagovornicima uvođenje ovih novih pravila u SDP-u da vidi pozitivnu stranu ove promjene donose. Ali, samo smo čuli za argumente zašto su takva pravila bolja za SDP. Nije za ideje ili politike koje SDP zalaže (odnosno, koji bi trebalo da se zalažu) nego za SDP kao organizacija. Imao sam to obrazloženje ima smisla ako je SDP bio svrha sama po sebi, ali u korist svojih članova jedini cilj političkog djelovanja.

Ali političke partije treba da budu nešto drugo. Oni bi trebali biti forum za stavljanje ideja i politika prema pojedincima koji žele bolje promijeniti celo društvo. Političke partije treba da budu platforma za lakše delovanje pojedinaca sa istim ili sličnim idealima. Da bi bili efikasniji, oni moraju biti otvoreniji, a ne zatvoreniji nego što su bili. Prema novim ljudima i idejama, stranke bi trebale biti propustljive kako bi se ubrzale i olakšale promjene i nove politike. Ovo može oslabiti njihovu organizaciju, ali ojačati njihove politike.

Bernardić, nažalost, sve više i više pokazuje da mu nije stalo do bilo kakve politike, ideja ili ideala dok se brine o njegovoj partiji i njegovim vodećim pozicijama u njemu. Za njega i SDP je važno.

I Hrvatska je bolno i oštra lekcija da ono što je dobro za političke stranke i njenih lidera, obično nije dobro za nju i za svoje građane (osim ako su članovi stranke). Pošto nijedna zemlja i njeni građani nisu dobri prema mafiji i njenim članovima.

Bernardi želi dovršiti transformaciju SDP-a iz političke partije u političku porodicu uvođenjem novih pravila. Što znači da oni koji nisu članovi ni njegova ni druge političke obitelji u Hrvatskoj mogu ubuduće samo jedna stvar očekivati: ispred svojih domova i poslovnih nove razbojnika bejzbol palicama.

Pardon, želeli bismo da upišemo zvaničnike sa stranačkim sertifikatima i poreznim inspektorima.

Da bi mafija mogla da živi dobro, neko mora da plati. Ono što je naš prosperitet samo od ostatka novca.

Pardon, želeli bismo da napišemo kako političari uspevaju samo na porezima.

Zapamtite svaki put kada vam neko govori o političkoj partiji kao o porodici.

I kako njihove "porodične stvari" vam nisu važne.

Njihove unutar stranke su nam sve potrošili novac i ukrali budućnost.