Iako je imao mnogo više političkih igara u svojim nogama, stari politički medvjed Milan Bandić izgovorio je novu političku zvijer u zagrebačkoj pilećoj kolibi (ili skupštini).

Zlatko Hasanbegović i njegovi nezavisni za Hrvatsku ispunili su sva obećanja svojih birača, a rijetko se može pohvaliti političkom strankom ili organizacijom u Hrvatskoj.

To nije subjektivni utisak, već objektivna činjenica koju će priznati njihovi najistaknutiji politički protivnici. Na to je ukazala i Rada Borić, lider Nove levice, koja se najčešće verbalno suočava s Hasanbegovićem.

Pa, Borić je dobro primijetio da su njihovi birači malo preskriptivni u svojim zahtjevima, i više su zainteresirani za ideološke nego za komunalne probleme. Ali političari su tu da slušaju svoje birače, a NHI očito sluša njihove glasače. Ako su ih izabrali za ideološke motive, onda je logično da će i ova pitanja biti više zabrinuta.

Nezavisni za Hrvatsku dobili su i njihov šef kulture, Anu Lederer, bivši intendant koji je ušao u skupštinu grada na njihovoj listi. Da li bi se uopće trebao podsjetiti zašto je Hasanbegovićeva kulturna baština važna i kako je ikada postao glavna zvijezda hrvatskog prava?

Oko njene nominacije koplja su se dugo lomila jer su Bandić i njegovi saradnici učinili sve što su mogli da zadrže tu palaču. Nezavisna Hrvatska je insistirala na tome kao na najboljem kadrovskom rješenju i njihova se upornost isplatila.

Ana Lederer imenovana je za šefa kulture na mandat od četiri godine i ona je praktično irelevantna u te četiri godine.

Danas, mnogi mediji pišu o užasnoj Bandićevoj osveti i premeštaju Hasanbegovićeve ljude sa svih pozicija. "Osveta" je tako strašna da će Hasanbegović i njegov tim vjerovatno čitati ovo, sjedeći u svom omiljenom kafiću i smijući se.

Ovih nekoliko članstava različitih školskih i umjetničkih vijeća su politički i materijalno manje od najnižeg ureda u Uredu za kulturu.

Budući da barem zakon kaže da se gradonačelnici biraju na osnovu kriterija stručnosti, a ne političkog ključa, Ana Lederer može biti udaljena sa svog položaja samo ako on ili ona urade ozbiljnije kršenje posla ili ako mu je posao ukinut. Bandić može ukinuti Ured za kulturu, ali je potrebno predložiti reorganizaciju gradske uprave, što bi trebalo potvrditi Skupština grada. Gdje Bandić više ne postoji.

Tako su Hasanbegović i Bruno Esih dobili sve što su tražili od Milana Bandića i obećali svojim biračima. Pa, više od toga. Zauzvrat, nisu mu dali ništa. To jest, oni su ga samo podržavali u prvoj godini dok nisu učinili sve svoje političke ciljeve.

Prisilili su ga da se javno odrekne Tita, brani izbor Ane Lederer za stručnjaka na najvišem nivou i sada može mirno krenuti na prevremene izbore.

Bandić? Sve se završava. Pa i nepobediv. Bandićevu nepobedivost godinama veruju svi njegovi protivnici. Verovatno je i sam Bandić počeo da veruje da nikoga ne može izgubiti u Zagrebu i da ga niko ne može prerasti.

Trebalo je da bude nekako novo i cool na Gornjem gradu da primeti kako je automobil sada gol.