Ivan Ćelić, foto: Facebook

Ohrabreni brojnim pozivima i komentarima ljudi u medicini i psihijatriji, kao i većini ljudi koji imaju ili imaju iskustvo doživljene depresije, želio bih naglasiti sljedeće:
1. Depresivni poremećaj je psihijatrijska bolest potvrđena u svim sistemima klasifikacije i kao takva je potpuno dvosmislena u odnosu na bilo koju drugu fizičku bolest.
2. S obzirom da je ovo bolest (ovdje sam siguran da ne mogu govoriti o mnogim uzrocima ili načinima amortizacije tih uzroka), depresija ima standardne stope liječenja. Ova pravila, odnosno pravila, rezultat su savremenih naučnih dostignuća i uvida, čija se efikasnost provjerava u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
3. Svako ima pravo da donese individualnu odluku o tome kako da izleči (npr. Hodanje u šumi ili lečenje psihijatra), ali pre svega, osnovno, demokratsko ljudsko pravo da bude pravilno informisan. Teško je zamisliti da se više ili manje ispravna odluka može donijeti iz slabih informacija ili sa čisto ličnog stajališta.
Osobni odnos prema bilo čemu, pa i prema tretmanu, ne mora biti ispravan na nivou znanja i znanja, kao i pojedinačnih slučajeva koji naglašavaju tzv. istina je izuzetak, a ne pravilo.
5. Osnovni princip svakog društvenog angažmana je da bude u službi općeg dobra, što stavlja sve javnosti i političare na vrlo odgovorno mjesto da njihove izjave i izgovorene riječi ne ugrožavaju ljudsko zdravlje, a posebno dostojanstvo onih ljudi u potrebi.
6. Zdravlje i briga o ljudskom zdravlju moraju biti iznad svih političkih ili ideoloških razlika, tako da apelujem na sve one koji, po prirodi svoga rada, mogu uticati i uticati na javno mnjenje da vode princip javnog dobra, a ne rasipni utilitarizam, više.
7. Dovođenje ličnog mišljenja o tretmanu određenih bolesti proglašenih kao jedina istina i negiranje standardiziranih i dokazanih metoda liječenja predstavljaju prijetnju pojedincu, ali i prijetnji cijeloj zajednici.