Odustajući danas od Mirne Šitum, kroz glavni grad, uspjeli smo pronaći mnogo zanimljivih stvari. Iako smo htjeli čuti njen komentar na sastanku Nadzornog odbora, koji ona danima šuti, nismo uspjeli. Ali znamo da je nešto mnogo zanimljivije i život mnogo važnije. I usput, raskinuli smo jedan veliki zločin.

Jednom zavisnik, uvijek zavisnik! - Rečenica koju možda svi povremeno čujemo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče ne priznaje istinu. Na skupu posvećenom borbi protiv ovisnosti istaknuti su mnogi psihijatri danas, kao i kriminalci, opštinski lideri, preventivne asocijacije i centri za resocijalizaciju.

To je, međutim, predrasuda, kako su istakli, koje su nekada imali, ali protiv kojih se sada aktivno bore. Ovisnost je bolest koja je moguća i potpuno izliječena, a ne samo lijek.

Nažalost, istina je da većina ovisnika ne podnosi taj lijek, ali je ohrabrujuća zbog činjenice da to rade iz godine u godinu.

Prljava i hrabra bila je takva priča. Kao novinari često smo prisustvovali konferencijama za štampu na kojima su ljudi imali potrebu (ili dužnost) da izraze svoju zahvalnost svima koji su im pomogli u nečemu u životu, a kao što je obično u vezi sa besplatnim oglašavanjem, mi smo instinktivno čim ga ostavimo olovkom .

Očekivali smo ga ovog puta kada je direktor Vrapkova psihijatrijske bolnice Vlado Jukić predao riječi dr. Ivana Celića, načelnika Odjela za dvojnu psihijatriju (zapravo, relativno je nedavno otkriveno da više od 50 posto šizofrenika ima život i problem ovisnosti o opijatima da budemo laički, moramo im prići dva puta).

Prvi smo bili zbunjeni kada je kolega zahvalio doktoru što ju je doveo u komu u bolnicu. Tada smo bili potpuno šokirani kada je ista žena u koju smo bili uvjereni psihijatar i zahvalila socijalnom radniku koji joj je odveo dijete. Svojim imenom i prezimenom, gledajući je u hodnik, imala je osmijeh na licu kao da joj želi zahvaliti što je dala kolače. Već smo mislili da smo ušli u pogrešnu sobu i da su se pacijenti šalili.

Ali doktori Ćelić, Jukić i Mirna Šitum, koji su sjedili pored nje na glavnom pultu, gledali su je kao da joj je sasvim jasno što govori.

Nastavio je da nabraja doktore koji su joj pomogli i njenom mužu i koji nisu odustali od njih ni kada su napustili bolnicu. Našli su joj privremeni stan i nabavili joj novu odeću. Poslali su ga i na seminare u katoličkom centru za resocijalizaciju. Zatim je ponovo spomenula socijalnog radnika koji je odveo dijete. I ponovo joj je zahvalila.

Ali ovaj put je imala prvo dijete i vratila se. Dobila je i drugo dijete sa suprugom. Ona je također zahvalila Mirni Šitum na osiguranju posla.

Čitaoci mogu biti brži od ovog novinara, tako da su možda ranije shvatili da su bivši ovisnici. Zahvaljujući programu zdravstvene službe grada, danas radi u bolnici u kojoj je nekada bila tretirana, pomažući ovisnicima da izađu iz pakla različitih opijata. Izgleda sjajno, sretno i ponosno. Bila je potpuno zbunjena i dugo smo je gledali pokušavajući je zamisliti u komi opijuma. Nismo uspjeli.

A sada ćemo biti malo nepristojni, ali tada sedimo pored Zvonimira Šostara, još jednog starog političara, koji je trenutno okupiran od strane Andrije Štampara, šefa Instituta za javno zdravlje.

"Ovo bi trebalo da ima jaja", šapnuo nam je Sostar dok je aplauz treperio.

I taj jebeni - mi smo mu instinktivno odgovorili, ali se jednostavno nismo sećali boljeg izraza. Izvinjavamo se zbog toga i nećemo biti u redu.

Samo ono što nismo bili dovoljno profesionalni da zapišemo sva imena onih upornih ljudi koji su joj pomogli, nije odustalo. Njenih i hiljada drugih. Ali uskoro ćemo to nadoknaditi, jer ćemo zajedno sa njenom osobom objaviti i video i priznanje. Ona želi da pokaže da ona nije jedina.

Hrvatska vam vjeruje ili ne, među prve tri zemlje u Evropi za uspješno liječenje ovisnosti. A prostor za napredak ima poticaj.

Glavni problem nije kod lekara, već kod svih nas.

Profesorica Mirna Šitum ukazala je na zabrinjavajuću cifru prosečne starosti kada heroinski ovisnici po prvi put uzimaju heroin 16 godina. Prosečna starost kada se ova bolest prepoznaje od 26 godina.

Dakle, okolina to ni ne primjećuje deset godina. I to je najteža zavisnost koja uništava čoveka fizički i mentalno. Ako ih ne prepoznajemo među nama deset godina, kao i kod drugih zavisnika koji mogu biti mnogo bolji i lakši da prikriju svoju sklonost opijatima.

Od sljepoće je opasnije samo prejudicirati kako ovisnici ne mogu u potpunosti izliječiti i kako se ne mogu uspješno resocijalizirati. To je, svi govornici su naglasili, jednostavno ne istinu i to treba ponoviti. Što se ove istine tiče u početku, bilo je teško prihvatiti. Lekarima je to bilo teško, ali kao i svim predrasudama, a to se može prekinuti samo obrazovanjem.

- Sećam se njenih početaka u medicini. Radio sam u Hitnoj pomoći u Splitu, i kao što svi znate, Split u bivšoj Jugoslaviji je imao najviše narkomana. Udobno su nas držali u komi, a mi smo bili očajni jer smo mislili da ne pomažu. Često smo imali i otpor prema njima jer su bili prilično neprijatni kada smo ih oživjeli. I znali smo kako će nam se brzo vratiti. Čak smo od njih znali kakva vrsta tereta je stigla u Split, koliko je droga čista ili prljava “, rekla je Mirna Šitum, ističući da je iznimno važno obrazovati liječnika u porodičnoj medicini u koju najčešće dolaze ovisnici.

Sada imaju bar gde da ih pošalju, a kada je Mirna Šitum radila u Urgentu, to nije bio slučaj. Prvi pogon za liječenje ovisnosti u Vrapču otvoren je samo za 1997. godine, a pre toga se lečila samo u vinogradarskoj bolnici. Ali za doktora Sakoman niko već ne zna.

Jedinica za liječenje ovisnosti u Vrapču ima krevete 32 i svi su puni. Iako se ovaj odjel financira iz zagrebačkog proračuna, izliječen je od ljudi iz cijele Hrvatske.

- I tako će se nastaviti jer Zagreb nije samo centar Hrvatske. Zagreb je srce Hrvatske - rekla je Mirna Šitum, najavivši da će se gradska zdravstvena služba uputiti kako bi osigurala da srce ide brže i jače.

Na skupu o ovisnosti u Vrapcu bilo je lijepo vidjeti da su barem hrvatski psihijatri, ako ne i ostatak društva, riješili tradicionalni hrvatski jad.

- Do nedavno smo se svađali i raspravljali o tome da program pomaže, a ko ne. Proveli smo vreme razgovarajući o tome pomažu li opštine, različita udruženja ili centri za resocijalizaciju. Drago mi je da su ove rasprave sve manje i manje. Na jednom okupljanju u Močvari o zavisnosti u kojoj sam držao predavanje, bio je i predstavnik tih komajskih sekti. Tvrdio je da ovisnost može biti izliječena seksom. Kada sam ga pitao koliko je izlečio ovisnika, odgovorio je dvojici. Rekao sam mu da su obojica sjajni. Važno je da barem jedna osoba to izleči - psihijatar je naglasio da u borbi protiv zavisnosti svako treba da sarađuje i kako sve metode treba da se koriste, ali koliko su neortodoksne, ako su efikasne.

Pošto smo politički zavisni, odlučili smo da sačekamo nakon sastanka Mirne Šitum da pored ljubavi prema medicini pitamo nešto o Zagrebačkom holdingu. Međutim, Ivan Ćelić nije samo šef Odjela za dvojnu psihologiju, već i glavni tajnik HDZ-a u Zagrebu. Prodao nam je duplu igru.

Izvukao nas je na zagrebačku štrudlu, koja je ovisnost koja je bezazlena i mnogo sporija od ovisnosti o drogama ili politici. Iako doktori kažu da neki drugi stručnjaci kažu da šećer polako ubija. Nije nas ubio, ali nas je nasmiješio. Dok smo razgovarali o rebalansu zagrebačkog budžeta, a neki od novih sintetičkih droga nazivaju mirisima mirisa i ubijanjem naše djece i punjenjem kreveta, Mirna Šitum nas je odvela na drugi izlaz.

Saznali smo da je morao da ode kod Ive Sanadera, koji je imao neke dermatološke probleme. I ne bismo trebali napustiti ovaj događaj.

Iako bi to voleli. Šta bi oni tamo znali?