U ovoj kolumni i na ovim internetskim novinama, nedvosmisleno sam se svađao sa hrvatskim obrazovnim sistemom i jednom sam se otvoreno suočio sa učiteljem moga sina, iako ga nisam imenovao.

Sada ću kriviti učitelja svojim imenom i prezimenom, ali da izrazim svoju sreću i zadovoljstvo kao svoju mlađu kćerku.

Ivana Horvat iz Osnovne škole 4.c Vrbani u Zagrebu trebala bi osvojiti titulu hrvatskog govornika ako se takva titula u ovoj zemlji još uvijek dodjeljuje i ako nas takvi naslovi još uvijek čekaju.

I bilo bi nam potrebno da dođemo u našu zemlju i da još brinemo o budućnosti. I ne radi se samo o tim naslovima i obrazovnim reformama koje su više nego stvarne. Konačno treba poduzeti konkretne korake. I nema više konkretnog koraka i boljih nagrada nego Ivana Horvat i sva Ivana Horvat Hrvatska za povećanje plaća. To je ono što me je moj sin naučio kad sam napisao taj tekst koji sam spomenuo, u kojem sam kritizirao njegovog učitelja.

- Tata, mislim da bi ona i svi drugi nastavnici bili sretniji, a onda i bolje za nas da imaju veće plate. Čuo sam da su oni u Hrvatskoj vrlo mali, a negdje na internetu čitam da u Finskoj najviše plaće imaju samo učitelji - sin je branio moje učitelje prije mene, iako znam da ni on nije bio previše zadovoljan njima. Ali dijete nije zaboravilo ono što je njegov starac zaboravio: za njihov loš rad i nezadovoljstvo imali su dobar razlog.

Ivana Horvat, sa nekim čudom, uspjela je prevazići ovo nezadovoljstvo koje bi bilo opravdano. Moja kćerka i njene kolege i kolege iz škole, na koje odgovorim, podučavam i obrazuju se na bolji način od nastavnika iz Finske podižu i obrazuju finske studente.

Da bi bio tako dobar učitelj, Ivan Horvat mora raditi herojske radove svaki dan. Dok smo kod kuće pred našom djecom kao njihove teške školske torbe i sve besmislene, nelogične zadatke, lekcije i loše priče u njima, ona piše izdavačima i odgovornim. I molite se za ove promene.

Dok okrećemo glavu problemu vrata druge porodice, Ivana Horvat se bori da zadrži svako dijete u razredu, bez obzira na to što je "dijete radilo našoj djeci". Jer, Ivan Horvat shvata da nema problematične djece. Ali postoje, nažalost, problematični roditelji i okrutan i okrutan sistem koji će zlostavljati nasilnu djecu da se brinu o drugima.

Dok ćemo mirno spavati zaštićeni zvučno izoliranim zidovima naših stanova od onoga što se događa našim susjedima, Ivan Horvat će čuti vapaj svakog djeteta. I neće spavati. To će biti noć razmišljanja o tome da se ovo "uznemirujuće" dijete odvede na školski izlet sa svojim prijateljima.

Jer, ponovimo još jednom. Ivana Horvat zna što odrasle često zaboravljamo. Nema problematične dece. Postoje samo problematični roditelji, loši zdravstveni i socijalni sistemi, i gluvi susedi. Deca su sve lepa, draga i briljantna, a takvi roditelji, takav sistem i takvi susedi mogu biti branjeni samo vrištanjem, plakanjem i eventualno zloglasnim dečjim pesnicama. U svakom slučaju, djeca nas nikada ne mogu povrijediti koliko mi možemo odraslima. Svi smo to trebali odavno naučiti. I jednom zauvek zapamti. Međutim, teško je svakodnevno primijeniti tu lekciju. Barem za nas odrasle. I tu su djeca hrabra i iskrena. Djeca i Ivana Horvat.

Ja i roditelji djece 4.c Osnovne škole Vrbani u Zagrebu imamo tako veliku sreću da djeca provode puno vremena u društvu Ivane Horvat. Učiti ih i podići, čak i kada to popravimo.

Kako bi ona izdržala u svom pozivu jer je poziv ono što ona radi, a ne posao, moramo joj pomoći koliko god možemo. Sa manje opasnosti i kritika, i više podrške. Ne samo lijepe riječi, već i konkretni dijelovi.

Predložit ću Ivanu Horvatu i Ponosu Hrvatske kao organizatora ove nagrade je moj novinarski učitelj, a to je dobar izgovor da ga nazovem kavom i da nađem dobar cilj za lošu hrvatsku naviku da povuče vezu.

Pokušaću da govorim u svakom razgovoru ili intervjuu sa našim političarima kada će hrvatski nastavnici povećati plate.

Ne mogu spasiti samo heroje kao što je Ivan Horvat, već sretne i sretne ljude koji s njom dijele brošure. I kako se dečak prisjećao mene, veća plaća je prvi i osnovni preduvjet da naši učitelji budu sretniji i sretniji. Tu počinje svaka reforma. Onda možemo govoriti o nastavnom planu i manjim školskim torbama.

Zato što će moja kćer uskoro završiti četvrti razred i Ivana Horvat više neće biti učiteljica. I znam da heroji ne mogu biti mnogo, jer inače ne bi bili heroji, a riječ junak ne bi imao nikakvog smisla. Heroji ili u ovom slučaju heroine su ljudi koji su bolji, jači i svetliji od proseka.

Izvinjavam se zbog heroina Ivane Horvat, koji je bio tako misteriozan za moje dijete. I ako može, neka trpi rad sa decom. Ako ga ne zaslužujemo, naša djeca to zaslužuju. Ona je najbolja nagrada koju bi željeli.

I sa svim nagradama i boljim uslovima rada, želim dobro zdravlje i sretan život. Bog zna šta zaslužuje.

(PS Uvodna slika ovog teksta je od autora jer junakinja teksta nije tražila dozvolu da je napiše. Njena slika je mnogo bolja)