Iako je trebalo da bude njegova kćerka, prvi lekar u porodici Bandić i dalje bi postao tata. Mnogo manje je podučavao i mnogo lakše ispite nego što je polagao za to, ali nije morao da gleda naslove u zubima. Milan je odavno trebao za to, bio je pohvaljen što je bio u mogućnosti da pohađa predavanja na svim svjetskim univerzitetima, tako da je jedan univerzitet odlučio pretvoriti svoj san u stvarnost.

Zagrebački univerzitet će biti gradonačelnik Zagreba, možemo biti hrabri i predrasudni u njihovoj odluci, dodjeljujući titulu počasnog liječnika. Muzička akademija, jedna od nekoliko zagrebačkih instituta, nagrađena je za ovu čast, koja je za 20 godine njegove distribucije stranog novca dobila vlastitu zgradu.

Tako su čelnici Akademije muzike odlučili da okončaju svoje meceni. Ne bi li se poštovalo da su neke od njegovih predizbornih obećanja i postizborne vizije Milan Bandić shvatili.

A to je najveća ironija. Nije da će gradonačelnik Zagreba postati počasni doktor univerziteta koji iz godine u godinu ugleda svjetski rang i značaj, nego što će doktor dobiti za nešto što nije dobra statistika.

Ako je Bandić doktor bilo koje vrste, a predavanje o ovim iskustvima nedavno je ponuđeno javnosti i studentima iz pariškog Sorbona i Boston Harvarda, onda dobija brojne izbore i pored još neispunjenih obećanja.

Dobio je i doktorat iz spašavanja od političkih poslova i situacija koje bi većina drugih političara u svijetu poslala u prijevremenu penziju. On je zaista majstor ili doktor političkog opstanka. To treba priznati.

Šteta je što njegovi projekti i vizija nisu pratili njegovu sudbinu. Govorio je o metrou, a za dve decenije nije postavljen ni jedan metar tramvajske pruge, a kamoli podzemlje. Nikada ranije Zagrepčanci nisu bili bez kosine dok je bio zadužen za svoj mandat. A kada je konačno počela da ga gradi, ona sve svetske rekorde svodi na potrošnju. Nikada Zagrebi nisu bili toliko dugo bez pravog fudbalskog stadiona. Iako je u raznim studijama (ili vizijama), hitnim popravkama i nedovršenim sudovima tokom Milana Bandića, samo Maksimir potrošio više novca nego što je to potrebno u drugim evropskim zemljama da iz leda izgrade velike stadione. Škole se više ne grade, već se iznajmljuju za prostor astronomskim iznosima graditelja koji si ne mogu priuštiti da iznajmljuju još pola za manje.

Gradska pozorišta su željela graditi iz ploča koje su uvezene iz Njemačke, ali čak ni ti listovi nikada nisu postali Limenko. Tko se još sjeća Limenke? Gradska imovina nikada nije bila tako slabo opremljena, a gradski budžet nikada nije bio tako veliki kao Milan Bandić.

A oko privatnih stambenih i poslovnih zgrada koje samo rastu u Zagrebu, nikada nije bilo manje parkirnih mjesta i nikada manje zelenila. Javni prostor svakodnevno je lišen svojih građana. Za uzvrat dobijaju fontanu. Nikada nisu slijedili urbana pravila. Nijedan od gradonačelnika u Zagrebu nije toliko glup u toj profesiji. Ali i sve druge nauke, nauke i discipline. O kome Bandić uopšte nema mišljenje. Zato što ti razni majstori, profesori i lekari nikada nisu primili kolac u svoje ruke, niti su izgradili kolibu. Tada će vam linija dati najveću slavu i nagradu.

Ulaskom u njegove partijske liste i angažovanjem u svojim redovima. Jedina stvar koju Bandić nije dobio iz discipline koju je zaista radio je Doktor: Kako nas svi mogu prevesti preko vode? Koji samo on i oni koje on lično izabere da piju. Veći računi će biti izdati većini koji još uvijek glasaju za njega.

Odsutna obećanja, povećana odgovornost i umetnost političkog opstanka većih lekara od Milana Bandića. Barem u demokratijama.

Bandić je pravi doktor Obećanović. I ništa od toga ne zaslužuje više od toga. Samo je šteta što se iz svih svjetskih sveučilišta priznaje i cijeni samo znanstvena disciplina u Zagrebu. I mora biti tako. Koja smo zemlja i grad, takvi mi i univerzitet. I doktori.