Vraćam se u Zagreb za vas ... u ponedeljak popodne, na kiši i na vetru, što odlaže dolazak proleća; ali strašniji utisak - u prilazima gradu, blagoslovljenim duhom provincija, veličajući ime metropole svih Hrvata - iz zabrinutih vremena, zapuštene betonske i čelične napuštene bolnice u Blatu, implantate od dragocjenog poljoprivrednog zemljišta i rotora u rekonstrukciju, u neredu gradilišta takve važne infrastrukture objekt - ohrabri zmazane štrace, izblijedjele mokre ručnike koji su dopirali iz svjetlosnih stupova duž cijelog puta od Luke do Jadranskog mosta. Te strašne opasnosti: zagrebačke zastave i državne barijere zloglasne umjetnosti u vizilološkoj neposlušnosti i - izvještavale su o nebuloškoj ideji udaljenog transportera s najvećim gradskim budžetom u zemlji oduzimanja grada - proždiru njihovu semantiku i oduzimaju takvo ukrašavanje, jer bi to, , trebalo bi da bude izvanredan i povremeno je postao banalan svaki dan i stoga propustio. Jednom rečju, to je nedelja! Najmanje, poslednji, jedini ... iz drpipar-arsenala zaposlenik koji će, na granici profita svojih i njegovih talaca, nakon zagađenja zagrebačkih ulica tisućama nepotrebnih stupova - kroz kanjon ovih "instalacija" bez ikakvog umjetničkog udarca, voziti i ulice gdje nemaju ni najmanju potrebu - po drugi put zahvaćaju trotoare crtajući biciklističke staze; oplakao je domorodce i one koji brinu o Zagrebu pretvarajući Meštrovićev paviljon u mauzolej u novembru, za izgradnju četvrtine ribnjaka pastrmki poznatih po fontanama, na livadama omeđenim zagušenim cestama, peti za istovar Britanskog trga, šesti za postavljanje luksuz toaleti za (da) služe da budu podučavani na engleskom ... do sedmog nagreg značajnog javnog prostora kao "spomenik" ratnom zločincu.

Neću reći ništa novo, niti senzacionalno ako pišem u Zagreb sistematski ruinirana i pretvoren u pokrajinski Palanke i njenih građana Pucketanje u zdrav mozak režirao kreten sa svim karakteristikama prirodnih katastrofa, pagani sa vozova u Hercegovini stjenovito tlo - žalosno neobrazovani, patološki agresivan, iritantan uporan ... napad na urbanitet i Evropi biti ovog grada. Pamtit ću ne i stotine krivičnih prijava koje spustio debelu kožu godinama ubaci kao da je obložen (a) teflon, a još manje pada na pamet citirati bilo koji od njegovih stupidnih izjave uvredljive i uho dijela klijenata i parazita iz oportunističkih sekte koja je najvažniji njihov materijalni interes ... ali ja ću i dalje se odnosi na činjenicu da je prijedlog o inauguraciji Kabadahije u čast počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu (na prijedlog muzičke akademije!), čak i prodire u zid srama, iako nagrada razdjevičenog istog naslova i Hercegovine (!) razarača u Bosni i Hercegovini. Trebamo li spomenuti: u režiji još jedan Hercegovine vojnika na ostacima dostojanstva nekada važna institucija visokog obrazovanja?

Postoji još jedna epizoda tuge serija smanjenje nacionalnih institucija u žabama beznačajnosti: Strossmayerova akademija pala je u red beskrupuloznih učenika - da ne spominjemo: Revizionisti i desničarski mirisi koji su promrmljali promoviranjem hrvatske knjige o čudesima ustaškog Jasenovca bili su dotaknuti Sabor i Vladu dostojanstvo Predsjednika Republike ostaje na ogradi Bijele kuće kao goleme gaćice na sušilici ... Sve u svemu: one sramotne kvrge koje su pored grada su autentična slika osoblja hrvatskog osoblja - odraz činjenice da u ovoj zemlji nema ljudi integritet na nivou izazova i (posebno tragično) kritički publicitet koji bi izbjegao "elitnu" rascjep od sedla i nacionalizirao Hrvatsku u smislu preuzimanja mandata njene sudbine. Geniji Krleža u svojim "Zastavama" demitologizirao je kvazi-svetost nacionalnog karaktera - da je dobio priliku iskusiti trobojnicu u dronjcima, vjerovatno prijestolje stalnih žira percipiranih kao simbol kolapsa cjelokupnog identiteta ove zemlje i njenog kapitala do nivoa da se kaput iscrpljen od svake emocionalne rezonance .

Stjepo Martinović