BTF

Rođenje djeteta predstavlja ogromnu sreću i radost. Ali postoje bebe rođene od boli, straha i straha.

Rođenje mog sina Filipa upravo je izazvalo ta osećanja u meni kada su mi rekli da je naše dijete vjerojatno imalo neki urođeni poremećaj. Ali od prvog trenutka tog saznanja moje misli su bile ono što je, on je moje dete. Kada sam je prvi put uzeo u naručje i stavio njene male i slabe prste na moj kažiprst, bio sam preplavljen ovim malim, bespomoćnim stvorenjem, ali tuga, napor i strah su ostali.

Prihvatio sam ga kao Božji znak. U našim životima nešto treba da se promeni i Bog mi je poslao sina koga treba naučiti. Ali tuga, strah i strah i dalje su bili prisutni. I ljubav.

Jednog dana, žena je došla na priču o paru koji je očekivao bebu, a određeni znakovi na ultrazvuku pokazali su da će njihovo dijete biti mongoloidno, kako su rekli. Njihov lekar ih je poslao mojoj ženi za savet. Ali nismo mogli reći da zadržite bebu ili da uradite abortus. Nismo se usudili da damo tako veliki savet kojim ova porodica menja život. Vidjeli su našeg Filipa i osjetili ljubav koju nam je pružio. Jačanje i strah su još uvijek bili prisutni u mom srcu. Moja beba je trebala operaciju na mom srcu da bi mogla da nastavi da živi. I prepreke su bile velike, jer moje dijete nikada ne bi zaradilo novac. Zašto onda sistem treba da investira u neproduktivnog člana društva koji će uvek biti zadužen za društvo? - mislili su na neke ljude. Onda je Bog bio uključen i uz pomoć neizmjerno dobrih ljudi moj Filip još uvijek živi danas. Tango, strah i strah koji sam još nosio u srcu.

Ovi osjećaji su me slomili jednog dana i postala sam pacijentica koja je dobila terapije kako bi mogla hodati svijetom bez vrištanja, svađa ili gorčine. Te terapije su bile upravo to. Više nisam bila osoba. Šetao sam svetom ubijenih emocija. Jednog dana sam shvatila da više neće ići. Bacila sam sve te pilule. Isprva je bilo teško, jer je bilo teško kontrolirati ljutnju koja je proizašla iz tuge, tuge i straha.

Počela sam da živim iz dana u dan. Hvala Bogu svakog jutra da sam odgajan i zahvalan Bogu svake noći kad sam bio u iskušenju. Ali desilo se pravo isceljenje kada sam shvatio da je moje dijete blagoslov Božji. Toug, strah i strah zamenili su joj sreću. Sreća koju je Bog izabrao za mene i dao mi je tako veliki blagoslov. Nakon toga su moji problemi sa ljutnjom i depresijom postajali sve manje, tako da su danas bili gotovo nezamislivi.

Ali danas znam kako da odgovorim na par koji bi nam došao po savjet da zadrži bebu ili da ga ubije u materici.

Ako su naša djeca Božji blagoslov da pobace dijete, bilo bi kao da je Marija prekinula Isusa.

Svaki život je dar, a naša djeca su poseban dar i radost, a radost je plod ljubavi. Da svi vole kao što naša deca vole, oni bi bili oaza nade, mira, radosti i ljubavi. Stoga, ako znate da ćete imati takvo dijete, radujmo se zajedno jer smo ljubljeni od Boga, i volimo ljude da čine više ljudi, da ih volimo i da im služimo. Tako ćemo se osećati kao Božji izabrani.

Siniša Bosanac